LJEKARNA KLINIKE ZA TRAUMATOLOGIJU ZAGREB

Ljekarna, zatvorenog tipa tj. namijenjena pružanju usluga isključivo Klinici za traumatologiju, djeluje kao autonomni klinički odjel.

PROSTOR
Ljekarna Klinike nalazi se u maloj dvorišnoj zgradi smještenoj paralelno s Đorđićevom ulicom i nasuprot ulaza u Stanicu za hitnu medicinsku pomoć.

Prostorije Ljekarne:
oficina
galensko magistralni laboratorij
praonica laboratorijskog suđa
prostorija za čuvanje i pretakanje zapaljivih tekućina
soba šefa Ljekarne
kancelarija
skladište lijekova
skladište infuzijskih otopina
skladište potrošnog materijala

DJELATNOST
Nabava lijekova i potrošnog medicinskog materijala
Uz lijekove koji se nabavljaju uz kontinuirano praćenje potrošnje i zaliha te cijena za paralelne lijekove, Ljekarna za potrebe Klinike vrši nabavu: .
zavojnog materijala
medicinskog potrošnog materijala
medicinskog šivaćeg materijala
ugradbenog kirurškog materijala - osteosintetskog materijala, proteza i sl.
antiseptika
rtg-filmova
kemikalija
laboratorijskih testova
laboratorijskog pribora

- vodi evidenciju o potrošnji krvi i krvnih derivata, a po potrebi i drugog potrošnog materijala

Izdavanje lijekova i potrošnog materijala
Sve što je uskladišteno u Ljekarni na raspolaganu je svim potrošačima u Klinici u bilo kojem trenutku tijekom 8-satnog radnog vremena. Dakle, svaki potrošač može podići potrebno u bilo kojem trenutku. U slučaju da tražene robe ili lijeka nema, u slučaju hitnosti nabavlja se u roku od par sati, a u protivnom u roku od 24 sata.

Vođenje evidencije o prometu roba
Svaki se poslovni događaj trenutno registrira u računalnom programu, tako da je u svakom trenutku moguće pratiti troškove pojedinih odjela, stanje na skladištu, defekturu, kretanje cijena i sl.
Svi podaci su u elektronskom obliku dostupni administrativnim službama Klinike, a potrošačima za sada u pismenom obliku.

Praćenje potrošnje lijekova
Kako su potrošači obavezni poslovati u okviru zadanih mjesečnih kvota, Ljekarna dnevno prati kretanje potrošnje unutar tekućeg mjeseca, o tome izvještava odjele i na kraju mjeseca Upravu, vodi evidenciju o prekoračenjima i uštedama i o tome redovito izvještava sve zainteresirane.

Pružanje farmako-informacijskih podataka i drugih informacija
U Ljekarni se nalazi najnovija stručna literatura, skupljaju se i sistematiziraju podaci od dobavljača, te uz mogućnost korištenja interneta, Ljekarna može pružiti korisnicima svaku potrebnu informaciju o lijeku i potrošnom materijalu.

Izrada galenskih i magistralnih pripravaka
U Ljekarni se tradicionalno izrađuje znatan broj galenskih i magistralnih pripravaka, a po potrebi i specifičnih pripravaka po zadanom receptu. Problem je u nedostatku aseptičke komore, pa se sterilni pripravci ne mogu izrađivati.

Izrada svih izvještaja i zakonski propisanih evidencija
U Ljekarni se izrađuju svi izvještaji i evidencije propisane zakonom.

KONTAKTI :

LJEKARNA Telefon: 46 97 129
Faks: 46 97 022

E-mail: ljekarna@trauma.hr
E-mail: miroslav.kota@trauma.hr

ŠEF LJEKARNE Telefon: 46 97 007

LJEKARNA KLINIKE ZA TRAUMATOLOGIJU

Povijest

Prvih pet godina svojeg postojanja Traumatološka bolnica nije imala ljekarnu, pa čak ni depo. Lijekovi su se čuvali u jednom, kasnije u dva ormara, a medicinski potrošni materijal stajao je na par polica, Sve je to bilo smješteno na hodniku uz tadašnji RTG-odjel. O lijekovima i ostalom materijalu, vodila je brigu tadašnja odgovorna RTG- tehničarka gđa Betika Bubanović. Danas je teško za vjerovati da je to bilo dostatno za kvalitetnu opskrbu jedne bolnice, ali treba imati u vidu da je u to vrijeme potrošnja lijekova bila minimalna. Lijekova je bilo malo, uglavnom su to bili antipiretici i analgetici, antibiotika gotovo da i nije bilo, a sav je medicinski potrošni materijal bio višekratan.
Primjera radi, zavoji su se prali, kirurške rukavice resterilizirale i ponovno posipale talkom, pa čak i krpale, kirurški nožići su se brusili na rubovima čaša , tubusi i kateteri su se resterilizirali sve dok se ne bi raspali, staklene šprice i injekcijske igle su još dvadesetak godina bile u višekratnoj upotrebi, a jednako dugo su se izrađivali gipsani zavoji i to tako da bi gipseri zavoje od gaze posipali gipsom koji se nabavljao u rinfuzi.
Krajem 1951. i tijekom 1952. godine došlo je do znatne reorganizacije stručnog poslovanja bolnice. Bolnica se razvija i poprima izrazito suvremen i specijalistički traumatološki okvir i sadržaj ( citat iz "Četvrt stoljeća borbe sa traumatološkom epidemijom" - prof. dr. Miroslav Grujić), pa dosadašnji način opskrbe nije više mogao zadovoljiti znatno povećane potrebe bolnice
S toga se 1953. uređuje dio prostora u danas nepostojećoj maloj dvorišnoj zgradi, koja se nalazila usred prekrasnog parka punog forzicija, s uređenim pošljunčanim stazama i uz njih postavljenim klupama.Bila je to prizemnica, smještena u pravcu sjever jug, s ulazom koji je bio nasuprot velikom kolnom ulazu koji je vodio u unutrašnje dvorište glavne zgrade. U tom su objektu u vrijeme II. svjetskog rata stanovale časne sestre, koje su radile u tadašnjoj bolnici, pa je odmah nasuprot ulazu bila mala kapelica koja je bila zaključana i nedostupna, ali i potpuno sačuvana u svom izvornom obliku sve do rušenja objekta 1962.
Desno od kapelice lijep, ali malen prostor opremljen je kao ljekarna. Kao voditelj zaposlena je farmaceutska pomoćnica gđa. Mira Bogović. Opskrba Ljekarne se po prvi puta počela odvijati autonomno direktno od dobavljača, ali to još uvijek nije bila ljekarna jer kadrovski nije mogla udovoljiti propisima o evidenciji prometa lijekova i ostalog med. materijala. Zbog toga 1955. gđa. Bogović odlazi i na njeno mjesto dolazi mag.pharm. Nevenka Barišić. Odrasla u ljekarni koja je bila u vlasništvu njenog oca, mag. Barišić je hereditarno bila predodređena za taj posao. Tako je Traumatološka bolnica konačno dobila pravu ljekarnu. Mag. Barišić je u kratkom vremenu u neadekvatno malom prostoru i bez stručnih kadrova organizirala kvalitetnu nabavu i izdavanje lijekova uz vrlo rigoroznu evidenciju o prometu, a vrlo brzo je ustanovila u početku skromnu, a kasnije i znatnu proizvodnju magistralnih i galenskih pripravaka. Zbog toga se ukazala potreba za još jednim farmaceutom.
Godine 1957. u Ljekarnu na novootvoreno mjesto farmaceuta dolazi Mag. Vesna Weiss. Godine 1962. odlučeno je da se Traumatološka bolnica proširi i uz nju sagradi prostor za Stanicu za hitnu medicinsku pomoć. Lokacija novog objekta je bila na području kojeg je zauzimala zgrada u kojoj je bila Ljekarna, pa je ona morala biti srušena.Kako trenutno nije bilo drugog raspoloživog prostora, Ljekarna je "privremeno" preseljena u objekt koji je opet "privremeno" izgrađen za uskladištenje građevinskog materijala, a kasnije je trebao služiti kao garaža za vozila Hitne. Građevinski materijal je uskladišten u jugoistočni dio podruma glavne zgrade koji je tada bio potpuno napušten i zapušten. Plan je bio, da se nakon završetka radova taj dio uredi za potrebe Ljekarne. Međutim, nakon završetka radova konstatiralo se da je Ljekarna sasvim dobro funkcionira u postojećem prostoru, pa je privremeni smještaj postao trajni, a nakon nekog vremena u podrumskom prostoru glavne zgrade uređen je biokemijski laboratorij.
Preseljenje u novi prostor, kao i sve druge promjene, donijelo je ljekarni nešto dobro i nešto loše.
Loše je bilo to što je kvaliteta građevine, zbog svoje prvotne namjere, bila puno lošija od prethodne. Izgrađena je na zemlji, bez pravog temelja i bez prave izolacije, te ravnog krova.Stoga je ljeti bilo vrlo vruće, a ventilacija kroz prozore, tik uz već tada vrlo prometnu Đorđićevu ulicu, donosila je puno buke i prašine. Zimi je pak bilo vrlo hladno, pa tu nisu puno pomagale dvije peći, ložene u početku ugljenom, a kasnije lož uljem.
Dobro je bilo to što je prostor bio daleko veći od postojećeg i kako se moglo intervenirati u njegovoj izgradnji mag. Barišić je iskoristila priliku da formira prostor za izradu infuzijskih otopina.Tako je Ljekarna dobila aseptičku komoru s UV-lampama, prostor za sterilizaciju s 2 autoklava za sterilizaciju otopina, sterilizatorom za suhu sterilizaciju boca koje su bile za višekratnu upotrebu, aparatom za destilaciju vode, ionskim izmjenjivačem za izradu demineralizirane vode i praonicu za ambalažu u kojoj su se prale boce i u običnom loncu i iskuhavali gumeni čepovi i aluminijski navoji za zatvaranje infuzijskih otopina.
Osim toga, za veći prostor potreban je bio i dodatan namještaj. Stjecajem okolnosti tada je vršena adaptacija ljekarne u Ilici 150 i prodavao se njihov stari namještaj - prelijepi stolarski rad - vjerojatno s kraja 19. st. Kupljen je za male novce i još danas krasi oficinu ljekarne.
Proizvodnja infuzijskih otopina počela je 1964. g . i to u količinama koje su u potpunosti zadovoljavale potrebe bolnice. S današnjeg aspekta struke i propisa dobre proizvođačke prakse, to je bila nevjerojatna avantura. Puno improvizacija, neadekvatan prostor, za ono vrijeme već zastarjela oprema, nedovoljno stručan kadar ( glavni asistent u izradi bila je Ema Olah - laborantica sa 6 mj. laborantskog tečaja, a ambalažu je prala Ružica Popović, neškolovana radnica). Magistra je vagala supstance, a ostatak proizvodnje - otapanje, filtraciju, punjenje, zatvaranje, sterilizaciju i signiranje boca obavljala uz pomoć laborantice. Kontrola na mehanička onečišćenja vršila se okretanjem boce i vizualnim pregledom, dok je kemijska i bakteriološka analiza vršena u Zavodu za kontrolu i ispitivanje lijekova. Ni jedna serija nije nikad bila neispravna.
Godine 1973. mag.Barišić odlazi u mirovinu, mag.Weiss preuzima rukovođenje Ljekarne, a na mjesto farmaceuta dolazi mag.Jadranka Podrug.
Godine 1978. napušta se proizvodnja infuzijskih otopina zbog zastarjelosti opreme, novih zakonskih propisa i nedovoljnih kapaciteta koji su proizvodnju učinili nerentabilnom.
Godine 1978. zapošljava se prvi farmaceutski tehničar gđa. Blanka Vrčković. Godine 1980. mag. Weiss odlazi u mirovinu i rukovođenje ljekarne preuzima mag.Jadranka Podrug, a na mjesto farmaceuta dolazi mag. Ružica Šamija koja u ljekarni radi do 1994.
U narednim godinama formira se farmako-informatički centar. Nabavlja se najnovija literatura, od dobavljača se prikupljaju i sistematiziraju i redovno ažuriraju svi dostupni podaci o lijekovima i potrošnom materijalu.Tada nije bilo mogućnosti današnjeg pristupa informacijama preko računala, pa je takva zbirka podataka bila dragocjena.
Godine 1982. Laborantica Ema Olah odlazi u mirovinu i na njeno mjesto dolazi farmaceutska tehničarka Ankica Milenković. Te iste godine uvodi se centralno grijanje u objekt u kojem je Ljekarna, što znatno doprinosi poboljšanju radnih uvjeta.
Godine 1983. pristupilo se potpunoj reorganizaciji i uređenju prostora ljekarne. Promet Ljekarne kontinuirano se povećavao, kako po vrsti tako i po količini lijekova i med materijala. Jedan dio prostora, u kojem se odvijala napuštena proizvodnja infuz. otopina, bio je neadekvatno iskorišten, a i ostatak prostora nije odgovarao povećanom obimu posla. Uz puno razumijevanje Uprave i uz veliku pomoć ing. Radića, tadašnjeg šefa Tehničke službe, u potpunosti je rekonstruiran prostor cijele Ljekarne i prvi put je Ljekarna imala sve prostorije koje suvremena ljekarna mora imati. Uz oficinu i skladišta lijekova, infuzijskih otopina i potrošnog materijala, uređen je laboratorij za izradu magistralnih i galenskih lijekova, praonica lab. suđa, prostor za čuvanje i pretakanje zapaljivih tekućina, kancelarija i soba šefa Ljekarne.
Nakon Univerzijade 1987. Grad Zagreb je poklonio Klinici par, za potrebe Univerzijade nabavljenih Olivetti računala, koja je na upotrebu dobila Ljekarna i tako prva u Klinici počela s računalnom obradom podataka. Tada još nije bilo gotovih računalnih programa za ljekarne. Program se pisao "ručno" - bez pomoći današnjih modernih alata, pa je u njemu bilo puno pogrešaka. Za izradu njegovog osnovnog oblika bila je potrebna gotovo cijela godina, jer nakon što bi se unijeli podaci, program bi iz nekog razloga pao ili radio pogrešno, pa bi se nakon korekcije iznova morali unositi svi podaci. Te godine djelatnici su često znali raditi i po 14 sati dnevno. Nakon godinu dana osnovni program je funkcionirao bez greške, ali je onda nastavljen rad na njemu, kako bi se na njemu mogla obavljati sva analitička, a kasnije i farmakoinformatička djelatnost. Bio je to pionirski rad u tom području, ali krajni rezultat je bio, i za današnja vremena, ogledni program.
Od početka rata pa do poznih 90-tih Ljekarna je bila zatrpana donacijama. U prvih 6 mjeseci u Ljekarni je organizirano 24-satno volontersko dežurstvo. Iz sigurnosnih razloga osoblju ljekarne nije bilo dozvoljeno da noću borave u nesigurnim prostorima "male zgrade" već su se noćna dežurstva provodila u rezervnom skladištu ljekarne u podrumu bolnice. Kako su dežurni sutradan nastavljali s radom puno radno vrijeme za malo noćnog odmora, umjesto kreveta, poslužile su kutije s donacijskim materijalom. Ni u narednim godinama za osoblje nije bilo radnog vremena, radilo se koliko i kada je trebalo. Zbog pojačanog obima posla i svakodnevnog dolaska donacija dolazilo se u ranu zoru i odlazilo kasno navečer. Donacije su se razvrstavale i dijelile po odjelima ili uskladištavale. Od prvog dana za svu pristiglu robu vođena je potpuna skladišna evidencija. Sav taj posao obavilo je osoblje Ljekarne - 5 žena. Same, bez ičije pomoći, a radilo se o tonama robe, konvojima kamiona i šlepera, s kojih su robu često same istovarivale. Najveći fizički teret podnijela je tadašnja radnica u ljekarni gđa Marija Kušević, ali i ostali djelatnici nisu puno zaostajali za njom. Sav taj ogromni posao, obavljen bez bilo kakve naknade, pa čak i bez nekog formalnog priznanja, djelatnici su obavljali sa puno entuzijazma kao savršen tim.

Krajem 1994. g. odlazi mag. Ružica Šamija, a početkom 1995. i tehničarka Blanka Vrčković napušta ljekarnu.
Godine 1995. zbog nedostatka farmaceuta na tržištu rada, primljena su 2 farmaceutska tehničara - Renata Marković i Snježana Gajšek. Ostatak stare ekipe osnažen novim snagama nastavio je sa radom na ne više tako brojnim donacijama, ali novopridošle djelatnice odradile su dodatnu radnu obavezu, prema nalogu Ministarstva zdravstva u bolnici u Kninu.
Godine 1997. na rad u Ljekarnu dolazi treći farmaceutski tehničar Ivana Obradovac.
Godine 2001. moderniziran je magistralno-galenski laboratorij. Naime, propisi za proizvodnju lijekova su se pooštrili, pa dotadašnji laboratorij nije više zadovoljavao uvjete za rad. Stoga je u postojećem vrlo malom prostoru preuređen i nanovo opremljen laboratorij, u kojem se i danas odvija znatna proizvodnja.
Daljnji razvoj ljekarne odvijao se uglavnom kroz nabavu moderne informatičke opreme (na svakom radilištu nalazi se umreženo računalo) i razvoju informatičke djelatnosti (Ljekarna je umrežena s administrativnim službama Klinike, a stvoreni su preduvjeti za umreženje s odjelima). Provodi se i stalna edukacija svih kadrova. Željeno uvođenje nekih novih ljekarničkih stručnih djelatnosti onemogućavao je prostorni limit. U perspektivi je skoro preseljenje Ljekarne u nove prostore, što će omogućiti daljnji razvoj stručne djelatnosti, ali i današnja Ljekarna je odjel, koji kako u prošlosti tako i danas, prati razvoj i zadovoljava sve potrebe Klinike.
Na kraju, treba naglasiti da je 60-godišnju povijest ljekarničke djelatnosti u Traumi, od jednog ormara do moderne ljekarne, izgradilo 13 marljivih i požrtvovanih žena. Neke su bile prisutne duže, neke kraće, neke s visokim stručnim obrazovanjem, a neke bez ikakvog formalnog obrazovanja, ali sve ih je povezivala zajednička ljubav prema poslu kojeg su obavljale i želja da naprave što više i što bolje.
Dana 01.06.2008. u Ljekarnu na mjesto farmaceuta dolazi mag.Miroslav Kota. Kako mag.Jadranka Podru krajem 2008. g. odlazi u mirovinu, od njega se očekuje da s jednakom ljubavlju i požrtvovanjem, a uz pomoć malog, ali složnog tima farmaceutskih tehničara nastavi rad svojih prethodnica.

Šef Ljekarne
MIROSLAV KOTA, mag. pharm.

Farmaceutski tehničari
ANA MILENKOVIĆ
RENATA MARKOVIĆ
SNJEŽANA GAJŠEK
IVANA OBRADOVAC